Cilj nije pretvoriti nekoga u drugu osobu, već pomoći da se osjećaju ugodnije u svojoj koži.
Intervju: dr. Toni Visković, Poliklinika Vitalis
U eri kada je pojam ljepote sve češće oblikovan filtrima, društvenim mrežama i brzopoteznim estetskim rješenjima, razgovor o medicinskoj i etičkoj dimenziji plastične i estetske hirurgije postaje važniji nego ikada. Estetski zahvati su prestali biti tabu i postali svakodnevna praksa, no koliko su ti zahvati opravdani, sigurno izvedeni i usklađeni s individualnim potrebama pacijenata? Na ta pitanja odgovara dr. Toni Visković, hirurg čiji se pristup temelji na znanju, preciznosti, empatiji i čvrstom etičkom kodeksu. U njegovoj ordinaciji ne traži se ideal ljepote, već ravnoteža između unutarnjeg zadovoljstva i vanjskog izgleda. Sa znanjem iz opće, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije, dr. Visković se ne vodi isključivo trendovima, nego holističkim pristupom koji u središte stavlja pacijenta – njegovo zdravlje, stvarne potrebe i realna očekivanja. U ovom intervjuu govori o razlikama između grana plastične kirurgije, sve češćem trendu zahvata među mladima, odgovornosti hirurga u vremenu nerealnih ideala, ali i o svojoj ličnoj filozofiji ljepote koja se temelji na prirodnosti, umjerenosti i poštovanju granica.
Za početak, dr. Viskoviću, kako je izgledao Vaš profesionalni put i šta Vas je motivisalo da se posvetite hirurškoj profesiji?
Pozdrav svima! Moje ime je dr. Toni Visković i po struci sam kirurg. Moj profesionalni put započeo je s dubokom željom da pomažem ljudima i poboljšam kvalitetu njihovog života, bilo kroz medicinsko liječenje ili vraćanje samopouzdanja.
Odluka da postanem kirurg, a posebno da se posvetim plastičnoj, estetskoj i rekonstruktivnoj kururgiji došla je iz fascinacije ljudskim tijelom i njegovom sposobnošću oporavka, ali i mogućnošću kombiniranja preciznosti, umjetnosti i znanosti. Zvanje kirurga mi je omogućilo da budem kreativan i rješavam kompleksne probleme, a istovremeno pružam opipljive rezultate koji direktno utječu na živote mojih pacijenata.
Bavite se općom hirurgijom, ali i plastičnom, estetskom i rekonstruktivnom. Možete li našim čitateljima pojasniti razliku između tih grana, na jednostavan i razumljiv način?
Razlika između plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, najjednostavnije objašnjenje bi bilo ovako: Plastična kirurgija je krovni pojam koji obuhvaća sve ove grane. Ona se bavi popravkom, obnovom ili promjenom oblika i funkcije različitih dijelova tijela. Rekonstruktivna kirurgija fokusirana je na vraćanje funkcije i izgleda dijelovima tijela koji su oštećeni zbog traume, bolesti (poput raka) ili urođenih mana.
Na primjer, obnova dojke nakon mastektomije ili popravak rascjepa usne i nepca spadaju u rekonstruktivnu kirurgiju. Cilj je pacijentu vratiti normalan život i funkciju. Estetska (ili kozmetička) kirurgija bavi se poboljšanjem izgleda postojećih, normalnih struktura tijela. Ovdje spadaju zahvati poput povećanja grudi, zatezanja lica ili liposukcije. Cilj je poboljšati samopouzdanje i zadovoljstvo pacijenta svojim izgledom.
Koliko trendovi, naručito na društvenim mrežama, utiču na potražnju za određenim zahvatima? Jesu li neki od njih možda i precijenjeni?
Kao i u svakoj industriji i u estetskoj kirurgiji postoje trendovi. Neki zahvati jesu precjenjeni ili popularizirani bez pravog razloga, često zbog društvenih mreža i nerealnih prikaza. Ponekad se stvara dojam da je neki zahvat “čarobno rješenje” za sve probleme, što naravno nije istina. Moja je dužnost educirati pacijente o realnim mogućnostima i ograničenjima svake intervencije.
Kako reagujete kada se susretnete s pacijentima koji imaju nerealna očekivanja?
Kada pristupim pacijentima koji imaju nerealna očekivanja, ključno je uspostaviti iskrenu i otvorenu komunikaciju. Pažljivo slušam njihove želje, a zatim objasnim što je medicinski moguće, realno i sigurno postići. Ponekad to uključuje pokazivanje fotografija ‘prije i poslije’ koje ilustriraju realne ishode, a ne idealizirane verzije. Važno je naglasiti da kirurgija nije rješenje za sve probleme, pogotovo ne za emocionalne ili psihološke. Ako procijenim da su očekivanja previše nerealna ili da zahvat neće donijeti željeno poboljšanje kvalitete života, radije ću odbiti zahvat i savjetovati pacijenta da razmisli o drugim opcijama, možda čak i potraži psihološku podršku.
Gdje povlačite granicu između poboljšanja izgleda i narušavanja prirodnosti?
Ovo je pitanje na koje se stalno vraćam i koje je u srži moje filozofije. Granica između poboljšanja izgleda i narušavanja prirodnog izgleda vrlo je tanka i subjektivna. Moja filozofija je uvijek težiti suptilnom poboljšanju koje ističe pacijentovu prirodnu ljepotu, a ne stvara potpuno novi, umjetni izgled. Cilj nije pretvoriti nekoga u drugu osobu, već im pomoći da izgledaju odmornije, svježije, simetričnije ili da se osjećaju ugodnije u svojoj koži. Kada se izgubi ta granica, često se radi o prekomjernim zahvatima, nekritičkom praćenju trendova ili nerealnim željama pacijenata. Uvijek težim rezultatima koji su skladni s cjelokupnim izgledom pacijenta i koji ne odaju dojam da je bilo što ‘rađeno’.
Danas sve više mladih ljudi pribjegava estetskim zahvatima. Kako Vi gledate na taj trend?
Trend među mladima da se u ranoj dobi odlučuju za estetske korekcije je zabrinjavajući. Društvene mreže i ‘filter’ kultura stvaraju nerealne ideale ljepote, što može dovesti do dismorfije tijela i niskog samopouzdanja kod mladih. Kao liječnik, imam veliku odgovornost u ovom segmentu.
Kada govorimo o zahvatima, koliko je važna edukacija pacijenata o rizicima i oporavku?
Svakog pacijenta, bez obzira na dob, temeljito informiram o svim aspektima zahvata. To uključuje detaljno objašnjenje potencijalnih rizika (infekcije, krvarenja, ožiljci, asimetrije, reakcije na anesteziju), očekivanog oporavka (bol, oticanje, modrice, ograničenja aktivnosti) i dugoročnih ishoda. Koristim vizualne materijale, pisane upute, i uvijek potičem pitanja. Naglašavam važnost postoperativne njege i pridržavanja uputa za oporavak.
Posebno sam oprezan s mladim pacijentima i često tražim da dođu s roditeljima na konzultacije kako bi svi bili potpuno informirani i razumjeli implikacije. U nekim slučajevima, ako procijenim da je pacijent premlad ili da zahvat nije u njegovom najboljem interesu, odbit ću ga.
Koliko često se dešava da Vam pacijenti dolaze zbog korekcije loše izvedenih zahvata drugih ljekara?
Nažalost, dolazim u situaciju da korigiram zahvate drugih kolega. To je tužna, ali realna strana naše profesije. Razlozi mogu biti razni: od nedostatka iskustva, loše procjene, neadekvatne tehnike, pa do pacijenata koji su možda išli na zahvate kod nekvalificiranih osoba ( a uglavnom je to razlog). Takvi slučajevi su izazovni, jer često zahtijevaju kompleksnije kirurške pristupe i dulji oporavak za pacijenta. Uvijek nastojim popraviti situaciju na najbolji mogući način, s fokusom na sigurnost i zdravlje pacijenta. Moj cilj je vratiti pacijentu funkcionalnost i estetski sklad, te mu povratiti samopouzdanje.
Postoje li zahvati koje iz principa odbijate da radite?
Da, postoji intervencija koju iz principa odbijam raditi. To je svaka intervencija za koju smatram da je medicinski nepotrebna, potencijalno opasna za pacijenta, ili da vodi do nerealnih i nezdravih očekivanja.
Također, odbijam zahvate za koje procijenim da pacijent ima dismorfični poremećaj tijela ili da ga na zahvat tjera nešto drugo osim iskrene želje za poboljšanjem kvalitete života na zdrav i realan način. Moj etički kodeks mi ne dopušta da radim nešto što smatram da će naštetiti pacijentu, bilo fizički ili psihički.
Za kraj, koja je Vaša lična filozofija kada govorimo o ljepoti?
Moja osobna filozofija kada je riječ o ljepoti je da je prava ljepota u prirodnosti i harmoniji. Ne radi se o savršenstvu, već o simetriji, proporcionalnosti i zdravlju. Ljepota je odraz unutarnjeg stanja i samopouzdanja. Moja uloga kao kirurga nije stvaranje lažne ljepote, već pomoć pacijentima da istaknu svoje najbolje značajke, da se osjećaju ugodnije u svojoj koži i da zrače samopouzdanjem. Vjerujem da je prava estetska kirurgija ona koja je nevidljiva – ona koja poboljšava, a da pritom ne oduzima individualnost i prirodnost. Ljepota je, na kraju krajeva, u oku promatrača, ali moj cilj je da pacijent prvenstveno bude zadovoljan onim što vidi u ogledalu.