Jedan dio nauke dijetetike i nutricionizma se posebno bavi mentalnim zdravljem i uticaj namirnica i tu itekako dijetoterapija ima svoju opravdanost.
Intervju: Mr.sc.Inga Marković – nutricionista dijetetičar
Mr.sc. Inga Marković je nutricionista dijetetičar sa bogatim iskustvom u kliničkom nutricionizmu. Svoje osnovne studije iz oblasti nutricionizma i dijetetike završila je u Beogradu na Visokoj zdravstvenoj školi strukovnih studija, a specijalizaciju iz javnog zdravlja na istom fakultetu. Magistarske studije iz nutricionizma završila je na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA), a trenutno je na doktorskim studijama na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu. Profesionalni put Inge Marković započeo je prije više od 14 godina u Domu zdravlja u Doboju, gdje je zajedno sa timom osnovala prvo Savjetovalište za dijabetes i hipertenziju u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Kasnije je nastavila svoju karijeru na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite u JZU bolnica “Sv. apostol Luka” Doboj, gdje je radila na Internom odjeljenju i osnivala Savjetovalište za dijabetes i ishranu, što i danas vodi. Kroz svoju karijeru, gđa Marković je obradila više od 40 000 pacijenata, što je čini stručnjakinjom u oblasti nutricionističke terapije za različita zdravstvena stanja, uključujući gojaznost, dijabetes, hipertenziju i onkološke bolesti. Njeno specifično područje interesovanja je klinički nutricionizam, koji uključuje individualno prilagođenu medicinsku nutritivnu terapiju za pacijente sa različitim zdravstvenim problemima. Stručnjakinja se također bavi edukacijama, kako za bolesnu, tako i za zdravu populaciju, a sve sa ciljem poboljšanja općeg zdravlja i prevencije bolesti. Nutricionizam i dijetetika su ključni za održavanje zdravlja i prevenciju bolesti, a klinički pristup ishrani posebno igra značajnu ulogu u tretmanu brojnih zdravstvenih stanja. U svijetu prepunom dezinformacija i “modnih” dijeta, istinska stručnost i iskustvo nutricionista dijetetičara postaju neprocjenjivi. U ovom članku, predstavit ćemo vam gospodju Ingu Marković, mr.sc. nutricionistu dijetetičara sa 14 godina iskustva u kliničkom radu. Inga je posvećena nutricionističkoj terapiji i edukaciji, a njen profesionalni put duboko je ukorijenjen u medicinskoj struci, koja joj omogućava da pruži precizne i efektivne savjete za zdravlje.
Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima? Što vas je motiviralo da postanete nutricionist?
Mr.sc. Inga Marković nutricionista dijetetičar. Osnovne studije iz nutricionizma I dijetetike završene u Beogradu na Visokoj zdravstvenoj školi strukovnih studija. Specijalizacija iz oblasti javnog zdravlja završena na istom fakultetu. Magistarske studije iz oblasti nutricionizam završene na UNSA. Trenutno na doktorskim studijama iz iste oblasti na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu. Profesionalno opredjeljenje je u osnovi odredila dijetetika a nutricionizam je dio bez kojeg dijetetika ne bi bila potpuna. Dijetetika je oblast koja se bavi nutritivnim liječenjem postojećih zdravstvenih poremećaja I neizostavan je dio medicinskog liječenja, dok ne nutricionizam vezan isključivo na nutritivni aspect namirnica I nutricionisti koji u svom obrazovanju nemaju stručni naziv dijetetičar zakonski ne mogu da se bave zdravstvenim poremećajima već isključivo preporukama za zdrave pojedince. U godini kada sam ja studirala na teritoriji bivše Jugoslavije jedino je Beograd I Ljubljana ( a sada Izola) imala ovakav vid obrazovanja gdje su se tadašnji studenti obrazovanjem dobijali profesionalni naziv dijetetičar- nutricionista I školovani su kao zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici. I do danas jedino na tim fakultetima moguć je ovakav vid školovanja. Kao neko ko je odrastao u ljekarskoj porodici negdje se i podrazumjevalo da moj odabir ide u tom pravcu tako da je saznanje o postojanju nutritivnog medicinskog liječenja negdje I odredilo moj profesionalni put.
S obzirom na vaše 14 godina kliničke prakse, koji su glavni izazovi s kojima se susrećete u svom svakodnevnom radu?
Klinička dijetetika je najinteresantnija I ona I jeste moja fascinacija kroz godine prakse. Svoj rad sam počela u Domu zdravlja u Doboju kada smo I formirali prvo Savjetovalište za dijabetes I hipertenziju u RS I BiH. Nakon tri godine rada prešla sam na sekundarni nivo zdravstvene zaštite u JZU bolnica “ Sv.apostol Luka” Doboj na Interno odjeljenje u sklopu kojeg osnivam Savjetovalište za dijabetes i ishranu u kojem radim i danas. Medicinsku nutritivnu terapiju radim za sva zdravstvena stanja za koje postoje službe u našoj zdravstvenoj ustanovi i sarađujem sa svim odjeljenjima kao zdravstveni saradnik. Tako da ne postoji zdravstveni poremećaj sa kojim se nisam susrela u toku dugogodišnjeg rada i sada već preko 40 000 pacijenata koji su nutritivno obrađeni. Najveći izazov mi je rad sa osobama oboljelim od gojaznosti, osobama oboljelim od dijabetesa i onkološki pacijenti.
U čemu je specifičnost kliničkog nutricionizma i dijetetike? Kako se razlikuje od općeg pristupa prehrani?
Klinički nutricionizam I dijetetika je neizostavan dio medicinskog liječenja I za svako oboljenje pored protokola medicinskog I farmakološkog liječenja obavezno je i poštovanje protokola nutritivnog liječenja. Pored uopštenih protokola dijetetskog liječenja za svakog pacijenta se određuje individualna medicinska nutritivna terapija I to na osnovu postavljene dijagnoze od strane ljekara, trenutne farmakološke terapije, trenutnog zdravstvenog stanja, postojanju udruženih bolesti, laboratorijskih analiza ( kao I ostalih ostalih medicinskih analiza), pravilne procjene stanja uhranjenosti, godina, pola itd. Uopštena ishrana je vezana samo za zdravu populaciju u cilju prevencije, dok je klinička dijetetika vezana za liječenje zdravstvenih poremećaje I zahtijeva široko znanje iz oblasti medicine dijetetike i nutricionizma.
Možete li nam objasniti što točno obuhvaća individualna medicinska nutritivna dijeta i kako se razvija plan prehrane za klijente?
Medicinska nutritivna terapija je jedino medicinski priznata dijeta ili dijetoterapija. Da bi smo počeli sa ovakvim vidom liječenja moramo imati uvid u komletno zdravstveno stanje pacijenta. Moramo da na uvid imamo nalaze specijalista ljekara koji postavljaju kliničku medicinsku dijagnozu, laboratorijske nalaze I ostale rađene medicinske analize, uvid u farmakološku terapiju pacijenta, modernizovanu medicinsku aparaturu za antropometrijsku procjena stanja uhranjenosti. Na osnovu svega navedenog radimo nutritivnu anamnezu, postavljamo nutritivnu dijagnozu, odrešujemo nutritivnu medicinsku dijetoterapiju I radimo evaluaciju nutritivnog liječenja opet na osnovu prvo navedenih parametara. Vođenje pacijenta kroz nutritivni proces I medicinsko praćenje vrši se do poboljšanja zdravstvenog stanja.
Koliko su važna antropometrijska mjerenja u procjeni zdravlja i prehrambenih navika? Koje mjere najčešće koristite u svom radu?
Antropometrijska mjerenja su veoma važna za pravilan dijetesko nutritivni pristup. Klasična antropometrija koja se bazira na određivanju Indeksa tjelesne mase BMI na osnovu visine I težine nisu relevantni pokazatelji stanja uhranjenosti. Modernizovana antropometrija bioimpendancijska analiza BIA je bezbolna analiza koja nam daje uvid tjelesni udio masti, njen raspored I količinu visceralnih (stomačnih masti) koje su nam osnovi pokazatelji zdravstvenih rizika. Takođe, dobijamo podatke o intracelularnoj I ekstracelularnoj tečnosti, skeletnoj mišićnoj masi, procentualnoj zastupljenosti masti, ukupnoj količini proteina I minerala, segmentalnoj analizi I masti I mišićne mase, odnosu struka I kuka, obimu nadlaktica itd. Sve to nam daje pravi I nepogrešiv uvid u pacijentovo stanje uhranjenosti. U svojoj praksi unazad 10+ godina ja koristim upavo BIA analizu.
Kako pristupate savjetovanju osobama s dijabetesom? Koje su najvažnije smjernice koje im savjetujete?
Dijabetes je oboljenje koje je u populaciji pored gojaznosti i hipertenzije najviše zastupljeno sa nesagledivim posljedicama na zdravlje. Prva stvar koju osoba sa dijabetesom treba da zna I da im se kaže jeste da sama farmakološka terapija neće staviti dijabetes pod kontrolu. To je zabluda. Medicinska nutritivna terapija (dijeta, ishrana kod dijabetesa) individualno određena je broj jedan u liječenju i bez pravilno određene dijetoterapije nema kontrole nad dijabetesom. Na drugom mjestu se nalazi adekvatna kontinuirana opet individualno određena fizička aktivnost . Tek na trećem mjestu je farmakološka terapija koja bez prethodno dvije stavke apsolutno nema efekta. Na četvrtom mjestu nalaze se redovne kontrole (lab.analize, pregledi kod različitih specijalista jer su dijabetesom zahvaćeni svi organski sistemi) i obavezna samokontrola koja podrazumjeva ozbiljno dnevno praćenje vrijednosti glukoze u krvi. To nazivamo ŠUK profil gdje se vrijednost glukoze mjeri 6-8 puta dnevno u zavisnosti od tipa dijabetesa I farmakološke terapije. ŠUK profil je čak i mnogo bitnija analiza nego mjerenja HbA1c tromjesečnog šećera jer nam daje uvid u dnevne oscilacije glukoze koje i jesu odgovorne za komplikacije dijabetesa. Uopštena edukacija u dijabetesu nema smisla jer mora postojati individualni pristup da bi smo oboljelom omogućili kvalitetan I dug život bez komplikacija.
Koji su najčešći mitovi o prehrani i zdravlju koje čujete od svojih klijenata? Kako se nosite s njima?
Najčešći mitovi koje klijenti navode su uglavnom vezani za pomodarske dijete tipa dijete po krvnim grupama, ketogena dijeta, atkinsonova dijeta, citrus dijeta, liposukciijska, hrono ishrana itd. To su dijete koje su dostupne na mrežama koje su medijski eksponirane a nisu medicinski opravdane I veoma su rizične po zdravlje pogotovo kod osoba kojima je zdravlje narušeno. Takav pristup nutritivnog liječenja spade u nadriljekarstvo I u uređenim zemljama podliježu ozbiljnim zakonskim kaznama. Takođe klijeti često navode nutritivne tretmane preporučene od osoba koje nemaju nikakvo ili nemaju adekvatno obrazovanje iz oblasti dijetetike I nutricionizma (influenseri, fitness treneri, jednogodišnje specijalizacije iz nutricionizma sa osnovnim obrazovanjem iz raznoraznih drugih oblasti-farmaceuti, prehrambeni tehnolozi, medicinske sestre itd…). Zato je izuzetno važno da se klijenti prije odluke da se podvrgnu nutritivnom tretmanu informišu kome daju povjerenje. Mogu I vrlo jednostavno da naprave izbor na osnovu onoga kako se ko predstavlja. Ako pise ispod imena I prezimena navodnog stručnjaka nutricionista, te osobe nemaju adekvatno I zakonski opravdano obrazovanje da bi se bavili bilo kakvim poremećajima zdravlja (gojaznosti, pothranjenosti, anoreksijom, bulimijom, dijabetesom….) jer osnovno obrazovanje za nutricionistu ne postoji. To su osobe koje ogu da se bave preporukama o pravilnoj prehrani za zdravu populaciju, da se bave nutritivniim segmentom namirnice i zdravim receptima. Za ozbiljan pristup nutritivnim potrebama organizma neka traže nutricioniste dijetetičare medicinske radnike i saradnike.
Edukacija o zdravlju i prehrani ključna je u prevenciji mnogih bolesti. Kako izgledaju vaše edukacije i koje teme su najčešće na vašim radionicama?
Obzirom na profesionalno zvanje koje posjedujem mogu da se bavim I ishranom zdrave I bolesne populacije. Edukacije, bez obzira na temu, se uvijek sastoje od više segmenata. Jedan dio je uvijek vezan za prevenciju, drugi za zdravstvene poremećaje, treći za medicinsku nutritivnu terapiju I četvrti segment je vezan za medicinsko nutritivne preporuke. Mogu da budu individualne ili grupne u zavisnosti od zahtijeva I potreba klijenata.
Kako se prehrana može prilagoditi kako bi poboljšala oporavak od bolesti ili operacija? Imate li primjer koji biste mogli podijeliti?
U toku bilo da se radi o novootkrivenom oboljenju ili operativnom zahvatu prvo se uvodi dijetoterapija u cilju poboljšanja ili riješavanja trenutnog problema. Nakon hospitalizacije ili operacije nutritivno liječenje postaje dio obavezne terapije (ako se radi o hroničnim bolestima nutritivna terapija mora biti doživotna kao npr. kod dijabetesa ili ako se radilo o akutnim poremećajima zdravlja nutritivna terapija se sprovodi do prestanka akutnih simptoma i do potpunog oporavka). Npr. ako je u pitanju onkološki pacijent u toku liječenja ishrana je takva da pacijentu olakša samu terapiju na taj način da ne dovodi do dodatnih mučnina, propadanja misićnog sistema, olakšanja samom digestivnom sistemu, da ishrana ne remeti samu terpiju itd. Nakon što pacijent završi sa terapijom nutritivni tretman ima za cilj oporavak nakon teških onkoloških terapija te prevenciju ponovne pojave carcinoma. Ako se radi o akutnim bolestima npr. dijareja zbog koje je odrastao pacijent ili dijete hospitalizovano nutritivni tretman I procentualna zastupljenost I izbor pojedinih namirnica ima za cilj da vrati digestivni trakt u idealno stanje I da omogući tijelu dda u toku akutne problematike dobije sve neophodne nutrijente kako ne bi došlo do ugroženosti drugih organskih Sistema. Nakon prestanka dijareje I normalizacije stanja pacijent dobija preporuku o ishrani jos 10-15 dana I završava nutritivni tretman.
Kakvu ulogu imaju suplementi u kliničkom nutricionizmu? Kada ih preporučujete i što bi klijenti trebali znati prije nego što ih počnu uzimati?
Suplementacija nije obavezan dio kliničkog dijetetskog liječenja sem ako se radi o teškim deficitima pojedinih mikronutrijenata ili nakon određenih barijatrijskih operativnih zahvata koji zahtijevaju doživotnu suplementaciju. Kod nekih zdravstvenih stanja ima smisla ali je uglavnom vezana za prevenciju I suplementi su dodatak prehrani, a ne ljek. Npr. ako osoba ima dijabetes mi znamo da je dijabetes povezan I sa nedostatkom hroma pa možemo dodatno da radimo suplementaciju ali opet medicinski I stručno kontrolisano.
S obzirom na moderni način života i učestale stresove, koliko prehrana može utjecati na mentalno zdravlje i kako savjetujete klijente u tom smislu?
Jedan dio nauke dijetetike i nutricionizma se posebno bavi mentalnim zdravljem i uticaj namirnica i tu itekako dijetoterapija ima svoju opravdanost. Dobar izbor namirnica, njihova svojsta i dobra kombinacija mogu uticati i poboljšati pojedine mentalne aspekte. Sama odluka da se pacijent nutritivno I dijetetski obrazuje i da i na taj način počinje da brine o svom zdravlju daje pozitivne mentalne impulse.
Na kraju, koji bi bio vaš savjet čitateljima koji žele poboljšati svoju prehranu i zdravlje? Što je prvo na čemu bi trebali početi?
Savjet koji bih dala vašim čitateljima jeste da svakako u svojoj brizi o zdravlju na prvo mjesto stave dijetetsko nutritivni tretman. Dvije izreke oca medicine Hipokrata nam daju uvid u važnost prehrane I u tom kontekstu bi završila ovaj tekst. “ Neka hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana” I “Sve što putem hrane unosimo u organizam, gradi nas I mijenja, a o tome šta smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje I naš život”.