Isječak iz dnevnika Lane, (35) – poslovne žene i regionalne menadžerice lanaca frizerskih salona
Nakon dugog niza godina provedenih u Engleskoj, veoma teško joj je pao povratak u Bosnu. Nakon završenih studija u Londonu, u potpunosti se privikla na kiše, barove i jurnjavu gradom. Bosna je bila njeno davno zaboravljeno djetinjstvo. Kroz tekst koji smo pročitali u jednom dahu, a nadamo se da ćete i vi, saznali smo zanimljivu priču Lane koja se iz savršene i uređene zemlje, vratila u svoju domovini i nastavila sa radom. Kao i svi naišla je na poteškoće koje su samo nama poznate, ali i sa njima se uspješno izborila.
Nakon povratka teško su mi padale skupe stanarine i konstantno utrkivanje za materijalnim, željela sam neku promjenu. Nakon kratkog razmišljanja prihvatila sam poslovnu ponudu i poziciju regionalne menadžerice lanaca prestižnih frizerskih salona u Sarajevu.
“Fen i četka” saloni su imali svoju draž. Tu se slušao jazz, a klijentima se pristupalo sa posebnom pažnjom. Na ulazu u “Fen i četku” klijente bi primio batler koji bi gospodi skidao kaput u bijelim rukavicama, nakon čega bi ih dočekala dama zadužena za pripravke i posluživanje napitaka. Sviđala mi se ta filozofija, imala je nešto aristokratsko, što je “Fen i četku” izdvajalo iz mase drugih salona.
Cijeli salon je mirisao po cedru i vetiveru, a šampone i druge potrepštine smo dobavljali iz Frizerlanda. Frizerland – a beautiful hair land – kako sam ga zvala od milja, u svojoj je ponudi imao sve živo: Kérastase, L’Oréal Professionnel, Oliviu Garden i druge brendove koji u frizerskom svijetu znače „Glamour is my middle name”.
Po povratku iz Londona, potajno sam se prekoravala da sam se tokom godina pretvorila u prikrivenog snoba (godine provedene u društvu otmjenih ljudi su možda tome doprinijele), ali, ipak, moj krajnji zaključak je bio taj da ja nisam snob nego jedan obični esteta i hedonist.
Dopadao mi se industrijsko – rustikalni stil naših salona i metalne police koje su svojom izloženošću otkrivale Kérastase Elixir Ultime – samo zlato izložbe. I sama sam vremenom počela koristiti ovo luksuzno malo zadovoljstvo, koje me koštalo kao gram zlata, ali nisam marila, vrijedilo je svaki novčić. Dodatno sam se zaljubila u njega kada doznala da zamamna Emily Ratajkowski ne može disati bez njega. Emily je rođena u Londonu, pa sam si nekako umislila da je ona moja zvjezdana sestra i da nas Elixir Ultime na neki način posebno povezuje.
Još jedna poveznica sa zvjezdanom sestrom je bio moj pas kojeg sam posvojila po dolasku u Sarajevo. Astor, crni čupavko sa smeđom njuškom mi je otvorio vrata novog poznanstva. Dok smo šetali pored Miljacke, upoznali smo Budu i Alena. Buda je mješanac francuske pudle i bišona a Alen je njegov ljudski zgodni frend, zelenih kosih očiju i prekrasnog osmijeha. Kroz opušteno ćaskanje doznala sam da Alenova mama dolazi u “Fen i četku”, pa nas je pohvalio, rekavši da ga veseli što smo pet friendly salon i što njegova majka, gospođa zrelih godina može pričuvati Budu dok se fenira i kada je Alen na putovanjima.
Kroz razgovor me pozvao i na piće i druženje sa psima, a ja prekoravam sebe zbog smušene reakcije na taj poziv. Ponašam se nerazumno. Kao šiparica. Objašnjavam sebi da sam ja jedna ozbiljna, komunikativna zaposlena žena koju takav poziv ne smije omesti. Smiješno, tričarije!
Ipak, potajno razmišljam kako ću se isfenirati u “Fen i četka”, Elixir Ultime sigurno će teći u zlatnim potocima. Ponajviše razmišljam o tome, jer na Alenove zelene kose oči ne smijem misliti.