Iskorjenjivanje loših prehrambenih navika je dugotrajan proces koji zahtijeva veliki fokus, suradljivost i timski rad. Ja ne mogu ništa bez pacijenta, niti on bez mene.
Intervju: mr. ph. Selma Gurda, univ. spec. nutr.
Nutricionistkinja i farmaceutkinja Selma Gurda s više od 15 godina iskustva u farmaceutskoj industriji, započela je svoj profesionalni put 2000. godine na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka studija, radila je u apoteci, savjetujući pacijente o terapijama i suplementaciji. Motivirana potrebom za dubljim razumijevanjem prehrane, 2018. godine upisuje specijalistički studij nutricionizma u Osijeku. Nakon završetka studija, otvorila je farmaceutsko-nutricionističko savjetovalište “Jabučica”, gdje pomaže klijentima u poboljšanju njihovih prehrambenih navika i zdravlja.
Nutricionizam postaje sve važniji dio našeg života, jer znanje o pravilnoj prehrani ima snažan utjecaj na naše zdravlje i dobrostanje. S posebnim naglaskom na individualizirani pristup, nutricionisti danas igraju ključnu ulogu u pomaganju ljudima da usmjere svoje prehrambene navike prema zdravlju i dugovječnosti. U ovom članku, nutricionistkinja i farmaceutkinja s dugogodišnjim iskustvom, dijeli svoje osobno iskustvo i pristup nutricionizmu, kao i savjete za bolje razumijevanje važnosti zdrave prehrane u svakodnevnom životu.
Možete li nam reći nešto o svom profesionalnom putu i Vama? Što vas je motiviralo da postanete nutricionist?
Moj profesionalni put počinje još davne 2000.godine odlukom o upisu na Farmaceutski fakultet u Sarajevu. Nakon završetka studija, skoro petnaest godina sam provela iza recepture u apoteci brinući o svojim pacijentima, njihovim terapijama, indikacijama i interakcijama lijekova, savjetujući ih o najadekvatnijoj suplementaciji, te kako da na najbolji način brinu o sebi i svom zdravlju. Kroz brojne situacije kroz koje sam prošla u tim godinama, potreba za poznavanjem hrane i njenog učinka na naše zdravlje ukazala se kao zadnja karika u zatvaranju jednog tako kompleksnog lanca funkcioniranja i liječenja ljudskog organizma. I nekako, kako to već biva kada težiš nekom cilju pa se putevi sami ukažu, na jednoj edukaciji u Splitu, sasvim slučajno dobijem informaciju o kvalitetu specijalističkog studija nutricionizma na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku. Ne moram ni spomenuti da sam odmah po povratku iz Splita poslala upit fakultetu i već u oktobru te 2018. godine, ponovno sjela u studentske klupe. Bilo je teško i iscrpljujuće uskladiti posao, porodicu i studije, ali uz tako dobre profesore i mentore, zanimljive kolegije i nova saznanja, te sam osjećaj da i dalje radiš na sebi i prikupljaš puzzle koje su ti nedostajale u znanju, te tri godine su prošle prilično brzo. Nedugo nakon završetka studija, osjećajući potrebu da i dalje budem na usluzi svojim pacijentima, sada još potpunijeg znanja, otvaram farmaceutsko-nutricionističko savjetovalište “Jabučica” koje predstavlja simbiozu mog dugogodišnjeg učenja i stečenih znanja, ljubavi prema oba moja poziva i brige za sve pacijente koji imaju potrebu za mojim uslugama.
Kako biste opisali svoj pristup nutricionizmu i kako ga primjenjujete u radu s klijentima?
Moj pristup se temelji prvenstveno na individualiziranju i smatram da je to jedan od preduslova uspješnosti samog tretmana. Zašto? Naime, svaki organizam je priča za sebe i ne postoje dva ista organizma na svijetu koja funkcioniraju na isti način. Osoba koja radi sa ljudskim zdravljem mora u svakom trenutku biti svjesna odgovornosti koju preuzima kada mu se neko obrati za pomoć, poznavati taj organizam do detalja, poznavati fiziološke i biohemijske procese u organizmu, te načine praćenja svakog pojedinog akutnog ili hroničnog stanja. Zbog svega navedenog, kako bih imala jasnu sliku zdravstvenog stanja mog pacijenta, prije nego počnemo sa tretmanom, ja tražim da se urade nalazi. Nakon toga pacijent ispunjava trodnevni dnevnik prehrane i upitnik, na osnovu čega dobijam uvid u prehrambene preference, te eventualno korištenu terapiju i suplementaciju. Tek tada mogu pristupiti izradi jelovnika i preporuka za tog pacijenta.
Koje su najčešće zablude o ishrani s kojima se susrećete u svom radu?
Ima par tih “teorija” koje, iako ih čujem svako malo, svaki put se nanovo iznenadim. Prva je – ja ne znam kako se debljam a jedem samo jedanput dnevno?! Koliko god se ponekad činilo logičnim da ćemo preskakanjem obroka gubiti na težini, u suštini to nije tako. Naš organizam, savršen kakav i jeste, taj naš dugotrajni ne-unos hrane doživljava kao neku ekstremnu situaciju u kojoj uključuje modus preživljavanja. Kao rezultat toga, naš metabolizam se usporava i počinje čuvati energiju u vidu deponovanja masti. Najbolji način za postizanje i održavanje idealne tjelesne težine jeste konzumiranje manjih obroka, ali više puta tokom dana. Vjerujem da ovdje ne trebam napominjati da hrana koju konzumiramo mora biti izbalansirana, te ne posezati za praznim kalorijama – tj. namirnicama koje nose veliku kalorijsku vrijednost dok od visokovrijednih mikronutrijenata nemaju ama baš ništa. Druga “teorija” je – najzdravija dijeta je izbacivanje ugljikohidrata! Kao što sam maloprije spomenula, izbalansirana prehrana podrazumijeva da u ukupnom dnevnom energetskom unosu, ugljikohidrati treba da nose najveći procenat, između 45% i 60%. Ovaj procenat nije neka nasumična brojka, nego tačno određen pokazatelj koji nam ukazuje na njihovu važnost u našem organizmu. Najvažnija od svih uloga je opskrba našeg organizma energijom – bez ugljikohidrata mnogi naši organi i tkiva bi bili nefunkcionalni – npr. mišićne i moždane stanice prepoznaju samo ugljikohidrate kao energent.
Ako ništa, bar zbog ove zadnje rečenice, razmisliti prije “križanja” ugljikohidrata u svojoj prehrani. S druge strane, ukoliko dadnemo prednost drugim makronutrijentima u odnosu na ugljikohidrate – mastima ili proteinima, u velikoj smo opasnosti da zapadnemo u neko od nefizioloških stanja koja sama po sebi nose mnoštvo komplikacija i neželjenih ishoda.
Kako prilagođavate savjete o prehrani individualnim potrebama klijenata?
Kao što sam već navela, moji pacijenti ispunjavaju trodnevni dnevnik prehrane i upitnik kako bih imala uvid u njihove prehrambene preference. Na prvom pregledu takođe prođemo kroz jednu check listu najčešće korištenih namirnica, budući da jelovnik izrađujem isključivo od namirnica koji oni žele i vole.
S obzirom da za veliki broj nezdravih namirnica postoji i zdravija zamjena, uvijek pokušam “progurati” tu opciju i, moram priznati, do sada sam bila uspješna u tome, Čak šta više, većini se ta zdravija varijanta čak i više dopadala od njihove prvobitne. S vremenom dođemo do stadija da ne mogu zamisliti povratak starim prehrambenim “greškama”. Zapravo, to i jeste moj cilj, jer moj tretman i ne želim da shvataju kao dijetu nego kao učenje zdravih prehrambenih navika prilagođenih isključivo njihovom zdravstvenom stanju i organizmu.
Možete li podijeliti neku inspirativnu priču o klijentu čiji je život značajno promijenjen zahvaljujući vašim savjetima?
Moram priznati da sam imala tu sreću da u svom dosadašnjem radu nisam imala neuspjeha. Ipak, napominjem da je u cijeloj toj priči moj dio “samo” znanje, praćenje i nadzor, a njihov sve ostalo. Iz ovoga slijedi da je uspjeh moguć samo kod suradljivih pacijenata koji imaju snažnu volju. Sjećam se riječi jedne moje drage pacijentice poslije nekih 8 mjeseci zajedničkog rada kada mi je poslala sliku sa ljetovanja u kupaćem kostimu: “Tko bi rekao da će se ona iz februara moći skinuti u kostim u augustu?” Pored tog estetskog problema koji smo uspješno riješili ovim tretmanom, moram napomenuti da je ova pacijentica bila već hronično anemična, te smo, uz adekvatnu i prilagođenu suplementaciju i izbalansiranu ishranu, početkom oktobra dobili i dugo željene vrijednosti željeza i hemoglobina unutar referentnih vrijednosti. Ipak, ponekad se suočim i sa nekim jako teškim i kompleksnim zdravstvenim stanjima kada, da bih pristupila samom liječenju i tretmanu, moram konsultovati mnogo studija i literature. Jedan od takvih slučajeva je i pacijent sa bubrežnom insuficijencijom i nizom zdravstvenih poteškoća izazvanih odstranjivanjem kancera kojemu je po otpuštanju iz bolnice bilo dozvoljeno da jede samo tri namirnice. A kako pored takve terapije i iscrpljenosti vratiti organizam i imunološki sistem u iole prihvatljiv stadij ako u njega unosimo samo tri namirnice? To je bio jedan od najtežih programa koje sam radila, ali osmijeh tog čovjeka kada je čuo šta sve može jesti (naravno, samo u količinama i formama koje su striktno navedene) vrijedi tog truda.
Što mislite o popularnim dijetama koje se često promoviraju? Kako pristupate tim temama s klijentima?
Ja zaista nikada i ni u čemu nisam željela biti dio kolektivne priče, a sve te popularne dijete, po meni, i nisu ništa drugo. Kao što sam već navela, moj pristup je isključivo individualan i svi moji pacijenti to već u startu shvate tako da te teme i ne započinjemo. Poneki navedu da su bili na toj i toj dijeti, pa i ovoj, onoj…ipak, da su te dijete odradile posao kako treba ili da nije bilo jo-jo efekta, oni ne bi bili moji pacijenti, tako da tu počinje i završava sva priča o tome.
Takve dijete obično ograničavaju neki od makronutrijenata, sa čim se nikako ne slažem jer svaki od tih makronutrijenata ima određene uloge u našem organizmu koje ne može “preuzeti” nešto drugo, tako da se u startu ne slažem sa takvim pristupom. S druge strane, većina tih dijeta unose neku egzotiku u svakodnevnu prehranu. Možda sam ja old fashioned, ali ja uživam u našoj bosanskoj hrani i kuhinji, te namirnicama sa našeg podneblja.
Ne trebam mango, ako imam našu jabuku, krušku, šljivu… Osim toga, naš organizam enzimatski nije sposoban da iskoristi eventualne benefite tih egzotičnih namirnica. U prehrani zaista ne trebamo biti moderni i u trendu.
Kako pomažete klijentima da prevaziđu emocionalno prejedanje ili loše prehrambene navike?
Iskorjenjivanje loših prehrambenih navika je dugotrajan proces koji zahtijeva veliki fokus, suradljivost i timski rad. Ja ne mogu ništa bez pacijenta, niti on bez mene, bar u prvim mjesecima tretmana. Zajednički prevazilazimo sve poteškoće, ja sam u svako doba tu za sve nedoumice, krizne situacije i eventualne izmjene, tako da to bude jedan živopisan put, najčešće sa ispunjavanjem zacrtanih ciljeva. Vjerujem da nema osobe na svijetu koja bar jednom u životu nije pala u začarani krug emocionalnog prejedanja.
Naime, hrana ne služi samo da zadovoljimo fizičku glad. Hrana nam često služi i kao utjeha, nagrada ili kao sredstvo za ublažavanje stresa. U tu svrhu se najčešće poseže za energetski bogatom hranom, najčešće slatkišima i grickalicama. Međutim, osim toga što na taj način nećemo riješiti niti jedan od problema koji su nas i nagnali na to, nego se dodatno stvara grižnja savjesti zbog prejedanja, a vrlo često i nakupljaju suvišni kilogrami.Ne postoji univerzalna formula za izlazak iz ovakvih stanja, ali ja uvijek krećem postepeno i sistematično, te sam na početku svakodnevno prisutna u pacijentovom životu kako bih imala što realniju sliku i reagovala u kritičnim trenucima. Prvi korak u zaustavljanju emocionalnog prejedanja je identificiranje okidača. To su uglavnom specifične situacije, emocije ili određena mjesta.
Nažalost, najčešći okidač je naš svakodnevni i neizbježni stres. Kad je stres učestao i jak dovodi do visoke razine kortizola – hormona stresa, koji izaziva iznenadnu želju za slatkom, masnom ili izrazito slanom hranom. Emocionalno prejedanje može biti intenzivnije kada potrebe tijela nisu zadovoljene, odnosno, kada se jede neredovito ili kada se ne konzumira dovoljno svih potrebnih nutrijenata u prehrani. Zato je vrlo važno uvesti strukturu obroka i uključiti sve skupine namirnica u prehranu. Mindful eating – svjesnost dok jedemo, je takođe jedan od bitnih faktora u spječavanju prejedanja. Usporavanje i uživanje u hrani važan je aspekt svjesnog jedenja. Da bismo osjetili sitost, potrebno je dvadesetak minuta od početka obroka, pa ponekad trebamo nekoliko trenutaka da razmislimo kako se osjećamo nakon svakog zalogaja što nam može pomoći da izbjegnemo prejedanje.
Koje su ključne komponente zdrave prehrane koje bi svaka osoba trebala imati na umu?
Za početak je jako bitno odrediti realne potrebe vlastitog organizma za energijom, u skladu sa svojom trenutnom tjelesnom težinom, fizičkom aktivnošću i eventualnim zdravstvenim problemima. Uvijek voditi računa o zastupljenosti pojedinih makronutrijenata u svakom pojedinom obroku – ugljikohidrata, proteina i masti. Pokušati konzumirati što više složenih ugljikohidrata, nezasićenih masti, a proteine podjednako iz namirnica životinjskog i biljnog porijekla. Izbjegavati unos praznih kalorija (slatkiši, grickalice, brza hrana, gazirana i energetska pića, umaci…) koje nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost tj. putem kojih ne unosimo niti jedan hranjivi sastojak potreban našem organizmu za zdravo funkcioniranje, već samo unosimo kalorije a znamo šta je krajnji ishod takvih unosa.
Kako pratite nove trendove i istraživanja u nutricionizmu?
Nažalost, BiH nije prostor na kome se dešavaju neke edukacije, seminari i slično, a tiču se novih saznanja iz oblasti nutricionizma, tako da se o svemu što me zanima moram informirati van naših granica. Susjedne zemlje su mnogo ispred nas po tom pitanju. Imala sam tu sreću da sam specijalistički studij završila u Osijeku gdje sam upoznala vanserijske predavače, prvenstveno svoju dragu mentoricu, koja je i dan danas za mene tu kad god sam u nekoj dilemi. Nutricionizam je još uvijek mlada znanost i svakodnevno se dešavaju nova otkrića i saznanja o načinima unapređivanja i brige o ljudskom zdravlju.
Koji su vaši savjeti za održavanje ravnoteže između uživanja u hrani i održavanja zdrave prehrane?
Ja nikada svojim pacijentima ne ukidam njihove male radosti – slatkiše, omiljeno jelo, pastu, pizzu i slično… Međutim, bitno je da to bude napravljeno kod kuće i sa probranim sastojcima (koji imaju zeleno svjetlo sa moje strane). Osim toga, jako često nije ni problem šta smo pojeli, nego koliko smo pojeli, tako da moramo voditi računa o veličini porcije.
Kakvu poruku ili savjet biste voljeli podijeliti s ljudima koji žele poboljšati svoje prehrambene navike?
Sami smo odgovorni za vlastito zdravlje i ukoliko neadekvatno brinemo o njemu ili zanemarujemo signale koje nam šalje, ne možemo očekivati da će nas bezuslovno služiti u nedogled. Starenjem svi organi i organski sistemi postepeno gube na svojoj funkcionalnosti. Još ako se na to doda i poneka bolest, ishodi mogu biti jako loši. Nažalost, živimo u vremenu epidemije brojnih metaboličkih oboljenja, počevši od poremećaja štitne žlijezde, preddijabetesa, dijabetesa, inzulinske rezistencije, gojaznosti i slično, te ukoliko samo na kratko pustimo kormilo i izgubimo fokus, slijedeći trenutak već može biti uspostavljanje dijagnoze. Pogotovo sam zabrinuta za mlađe naraštaje jer nerijetko se susrećem sa pretilošću kod školaraca.
Apelujem na roditelje da od malih nogu brinu o tim malim bićima i po pitanju ishrane. Mi smo njihovi modeli ponašanja i trudimo se da budemo istinski dobri u tome jer se zdrave prehrambene navike uče od malih nogu. Zdravlje je dar koji moramo svakodnevno njegovati da bismo ga što duže održali. I, na kraju, molim vas da dobro odvagate kome dajete pristup da skrbi o vašem zdravlju!