I tako počinje moja priča o šminkanju.
Predstavljamo vam Anelu Abdić, uspješnu edukatoricu. Rođena u Tuzli, a trenutno živi u Bihaću. Anela s nama dijeli svoje iskustvo kroz beauty svijet, u nastavku teksta pronađite zanimljivu priču.
Za početak nam recite nešto o sebi?
Moje ime je Anela Abdić, imam 34 godine i šminkanjem se bavim blizu decenije. Ja sam Tuzlanka sa adresom u Bihaću, gdje me dovela ljubav. Radila sam na brojim projektima, spotovima i televiziji, gdje sam imala priliku pokazati svoje umijeće. Sad sam supruga i ispunjena majka djevojčice od skoro dvije godine. Moj životni moto je: “Živi svoja uvjerenja i nemoj se plašiti promjene. ” Tako počinje moja priča o šminkanju.
Kada i kako se rodila ljubav prema Vašoj profesiji?
Život prije selidbe je bio poprilično monoton i učahuren, ako mogu slobodno reći.
Gledajući svog budućeg supruga, svestranog, ispunjenog vremena i želje za napretkom u mojoj glavi su počeli da se nižu upitnici. Da li postoji nešto što bih mogla raditi, a da upoznam nove ljude, da ne radim samo posao za platu, nego i vlastito zadovoljstvo. Da li postoji način na ostavim neki trag, da usrećim sebe i kreiram budućnost kakvu želim?! Skoro godinu dana se to pitanje vrtilo, moje misli lutale i onda je naišao odgovor gdje sam se najmanje nadala. Suprug, moj vjetar u leđa je primijetio da volim kao i svaka mlada žena dosta posvetiti se uljepšavanju svog lica. I to ne samo klasični beauty makeup, nego i Faceart. I predložio mi je da to pretvorim u hobi, a vremenom i pokušam iste usluge nuditi potencijalnim klijentima.
S obzirom na to da ste edukator, možete li s nama podijeliti vaše iskustvo u proteklih 7 godina?
Tako je i sve počelo. Iz malog kutka dnevnog boravka do potpuno opremljenog studia gdje pružam usluge šminkanja klijentima, edukacije i snimam videe za svoju dušu. Jednostavno kreiram i živim sadašnjost o kakvoj sam nekada maštala. Da li je sve to bilo lako? Nikako. Balkanska djeca su učena da se zaposle i žive jedan posao do penzije. Moje razmišljanje, stavovi i uvjerenja su duboko se protivili svemu naučenom i željela sam biti svoja. U tome se svakodnevno trudim, jer želim svom djetetu biti primjer majke koja je kompletna ličnost, sretna i ispunjena žena. Zato mi je potreban dopamin, a njega crpim iz druženja i rada sa klijentima. Lica mojih klijentica su moje platno, a ja kistom naglašavam njihovu ljepotu. Kroz edukacije se trudim isto prenijeti budućim kolegama. Kako? Pa ljepotu jedne žene ne čini površina, nego što nosi iznutra. Moj posao je to vidjeti i prenijeti na lice. I kada naučiš gledati ovu profesiju tim očima, rijetko će biti nezadovoljnih klijenata.
Koji mi je najteži dio posla?
Nezadovoljan klijent. To svakom Artistu teško pada, ali naravno da se dešava. Nekada dođe do nesporazuma u željama, neralanim očekivanjima kako od strane artista, tako i klijenta. I sve je to u redu, dokle god obje strane se trude pronaći najbolje rješenje na obostrano zadovoljstvo.
Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?
Moja poruka za čitaoce: radi i živi ono što voliš. Budi ispunjena žena, ne čekaj da neko bude kovač tvoje sreće. Ti si zadužena da voliš sebe.
