U srcu Beograda, na uglu Crnogorske i Karađorđeve, nalazi se najpoznatija beogradska berbernica. Kod njih je uvijek dobro druženje i pravo mjesto za opuštanje uz priču sa bricom i drugim mušterijama.
Karlo Zagorac, poznatiji kao Majstor Karlo ili samo Deda.
Barbershop The Barbers žele da svi muškarci dožive kako su to nekada muškarci živjeli i sređivali se. Muškarci, ukoliko se nalazite u Beogradu, a imate želju doživjeti stari zanat berbera, dobro druženje, priču, bradu i frizuru, onda svratite kod njih! Imali smo priliku razgovarati sa Dedom, koji nam je dočarao njegov početak ali i bit cijele priče o saloni i barberima.
“Nisam planirao da budem frizer, nisam ništa u pubertetu planirao, bile su 90te, roditelji su mi umjetnici i majstori, baka uspješan modni kreator visoke mode.
Mene je lomio pubertet i išao sam kao ovca za ekipom u pogrešnom pravcu. Kao kaznu dobio sam obavezu da budem assistant modnom kreatoru, mojoj baki koja je bila veliki autoritet u mojoj porodici, šutiš i slušaš.
Uspijevala je da me kontroliše i edukuje, mnogo toga vezano za estetiku kao i vid ličnosti, upornost, samopouzdanje, plan, realizacija i cilj. To sve sam naučio od nje. Postao sam jako brzo stilista i kreator, imao svoju prvu kolekciju i reviju visoke mode sa 16 godina i novine pisale. Ali nisam se osjećao dobro, čak sam dobio i neku ozbiljnu nagradu, bilo me je sramota. Lako je kada ti je put već razgažen imaš oko sebe sve potrebno i najbolje.
Na nekom modnom slikanju upoznam se sa magijom kose. Tada jedan od najboljih – Branko Petković je iz par poteza napravio punđu zvanu banana, a ja se oduševio. Krenuo sam u razgovor pa saznao još štošta o vajanju oblika od kose i ubijedio Branka da me uči da budem modni frizer, plato sam njegovu akademiju i učio od najbolje ekipe u tom trenutku. Rock & Hair Team, tu se sređivala urbana kultura Beograda. Radili smo sve fashion weekove prvih 5 godina. Takmičili se u najtežoj kategoriji Sassoon šišanje i uvijek bili u vrhu. Kasnije smo se podijelili u više salona, svako svoj gazda. Evo punim 25 godina šišanja u mom slučaju. Svašta se događalo, puno priča i veliki CV.
Poslije uspješnih takmičenja, postao sam trener i edukator mladih frizera, predavao na dvije akademije. Napisao nastavni plan za Crnu Goru, radio na filmu, muzičke spotove, preko 200 javnih frizerskih nastupa od revija, performansa, seminara, edukacija te postao međunarodni žiri za modno šišanje.
Barbershop je bio novi izazov koji se pojavio prije nekih 7 godina. Izazov u kome sve se uči od početka ali prethodno znanje puno znači.
Nas troje smo odlučili da napravimo retro barbershop u Beogradu, osim par starih berbernica na umoru nije bilo takvog shopa na vidiku.
Bata i Milan su išli na brijanje gdje god je to bilo moguće a zatim brijali danima najbolje drugove kod Bate u ženskom salonu. Ja sam učio kako se sređuje brada od tad već uspješnog kolege u Parizu Mikija Agića putem Vibera. Pa smo prenosili sve novo što smo naučili jedni drugima, poručivali DVD od najboljeg svetskog Barbershopa Shorem koji je pokrenuo lavinu. Gledali smo ih besomučno, ložili se, skidali fore, prepoznali subkulturu i trend koji će tek doći, istraživali, trenirali na svojim drugarima, danima, i jedan dan smo pokrenuli lavinu.
Fade, Pompadur i brada su imali gde da se urade po najvećim standardima.
Rodio se The Barbers
Digla se frka oko toga što stoji znak zabranjen ulaz ženama. Svi domaći mediji su pisali o nama i pitali nas zašto. Mislili su da smo franšiza jer izgleda svetski.
Nas je inspirisao holandski Shorem Barbershop ili ti Bitange.
Oni su zapravo udarili kontru modnim stilistima i ograničenoj modi. U tom trenutku su postojala dva stila u ponudi za muškarce, metroseksulaci ulickani kao žene ili organski zapušteni hipsteri. Na našem balkanu i treći organski stil, sporstki tip, koji se šiša kod jeftinog lokalnog frizera. Muški saloni su skoro pa nestali sve je postalo unisex. Klasičan muškarac je izgubio svoje mesto, kome pripada.
Bitange su ponudile povratak u prošlost, od 20tih do 60 tih. Rockabilly, Elvis, James Dean, kocka, marinac, fenkare ali bezobrazno dobro urađen sa pomadam Reuzel napravljneim za takve frizure.
Zatim kocku bradu koja svojim oblikom nameće jaku vilicu odraz muškosti, Brkovi, ulja i voskovi, sve to je bilo novo a zapravo ono staro dobro. Muškarci su se prepoznali sebe i rodio se trend koji mnogi pogrešno nazvaju hipsterskim. Suštinski, histroijska činjenica je da su Rokabili tukli hipike nekada i šišali ih da ne izgledaju kao devojčice. To ne može biti isto ali ljudi vole da lijepe pogrešne etikete i ostanu živi.
I kao neki bunt nametanju mode i stila rodio se Barbershop, muško mjesto, muška energija, nema veze sa šovinzmom i pravima, već skretanje pažnje na muškost koja je prirodna i klasičan muškarac ima potrebu za kvalitetnim mjestom za sebe.
Taj znak je provocirao samo onog kome običan muškarac smeta. Mnoge žene su podržale jer žele pravog muškarca, sa nekadašnjim vrijednostima, dosta im je drugarica.
U našoj berbernici je 16 dan od otvaranja bio kolaps. Šišali smo do ponoći, koliko god je bilo ljudi mi smo uradili, gdje smo shvatili da se dešava opšte ludilo. Slijedeće 4 godine broj klijenata je samo rastao, kao i berbera. Na šišanje se čekalo 3 sata, morali smo ih zabaviti, besplatan viski ili rakija, pa energetski napitak, pivo, dobili sponzorstva za sva ta pića, uveli besplatan stoni fudbal, fliper, ma žurka, jaka prava muzika.
Kineski magazin je pisao o nama kao turističkoj atrakciji, New York Times kada je pisao o Beogradu, spominje naš kraj Savamalu i berbernicu koju treba posjetiti. Onda smo postali kao diznilend. Strane televizije su dolazile, pokrenuli prva takmičenja u bradama koja su se uspješno raširila po regionu.
Rodilo se na hiljade barbershopova i berberi su svuda u svijetu rekli modnim kreatorima veliko NE!
A onda se desila korona, rodna prava, mnogo toga se na silu promijenilo ali žar kao poslu i pravac nije, popustili smo sa ženama mogu ući ako žele, ako se osećaju kao muškarci mogu i ošišati kao i da ljudi zakažu jer su okupljanja zabranjena.”