HomeInspirativne pričeSaloni nekad vs saloni danas! Učite, jedino tako možemo koračati naprijed svi...

Saloni nekad vs saloni danas! Učite, jedino tako možemo koračati naprijed svi zajedno – Alen Demirović

Ne možemo utjecati na politiku niti mijenjati situaciju u zdravstvu, privredi, i ne trebamo. To neka rade političari i oni kojima je to posao. Ali možemo podizati frizerski posao i struku na viši nivo i biti svjetski konkurentni kad je taj poziv u pitanju.

Piše: Alen Demirović, vlasnik Alen`s Barbershop

Rijetko kada možete naići na tekst o tome kakav odnos su frizeri imali prema svojoj struci. Svima nama dobro poznati „smrad duhana i pite“ u tek opranoj kosi. Kada kažemo da su se neke stvari dešavale prije 10-tak godina unazad čini nam se daleko, ali realno to nije bilo tako davno, a već danas imamo vrhunske majstore. Imamo ljude koji vole i cijene svoj posao i koji su ga stavili na nivo koji je zavidan. U razgovoru sa Alenom, podijelio je sa nama svoje iskustvo kako je to sve izgledalo ranije, a možemo reći i nama svima poznato. Koliko se promijenio cijeli sistem rada i odnosa prema ovom pozivu od strane i profesionalaca ali i klijenata, moći ćete pročitati kroz članak koji smo pripremili za vas. Kada mislite da ste sve naučili, krenite ispočetka, jer ste možda nešto preskočili što je mnogo bitno. A i ako ništa drugo, onda ste čuli da je ponavljanje majka znanja, pa ponavljajte.

Saloni nekad

Odavno već planiram ispričati kako i kada su se desile mnoge važne, pa i prijelomne stvari i promjene u frizerskoj struci. Kao što svi znamo, ne tako davno, prije samo 10-tak godina u frizerskim salonima nije postojao bonton kao što je to bio slučaj u ostatku svijeta. Vlasnici su dozvoljavali pušenje u salonu, jele su se pite, pizze i ćevapi. Puštala se narodna muzika, majstori nisu nosili uniforme i slične stvari. Sve je bilo neorganizovano, bez neke ljubavi u odnosu klijent-frizeri.

Teme iz privatnih života su bile svakodnevnica. Frizerska struka, gledajući iz ugla tog vremena, pala je na niske grane. Saloni su bili poput “industrijskih radnji” iz kojih su klijenti izlazili kalupirani (čast izuzecima kojih je ipak bilo). Radnje su nam se smatrale više lokalnim birtijama i mjestima za izbaciti probleme iz sebe i ispričati nekome šta vas u životu muči, a ne mjesta u kojima trebate dobiti profesionalne i stručne savjete o vašoj kosi ili bradi.

Znamo mi da se i u prijašnjim salonima i brijačnicama ima dosta toga za naučiti, kako u smislu same struke tako i o ponašanju tokom same komunikacije s klijentima, jer sam lično potekao iz takvog okruženja, a uvjeren sam i mnogi drugi frizeri. Ipak, često su se prelazile granice profesionalnosti, posebno u samoj komunikaciji i odnosu spram klijenata. U takvim radnjama se najčešće zanemarivala higijena i klijenti su bili prepušteni sami sebi od ulaska do izlaska iz salona.

Kada sam i sam, praktično iz brijačnice krenuo na profesionalnu akademiju (“Šabić”, Sarajevo), shvatio sam da moj dotadašnji pogled na frizeraj općenito, i sve ono što sam vidio i iskusio na akademiji, nisu imali gotovo nikakve sličnosti. Devet mjeseci profesionalne edukacije je kratak period, ali mnogo bitan kao svojevrsna raskrsnica za nekoga ko ima jasan cilj i želi učiti. Tada sam doživio jednu vrstu renesanse i shvatio da je ovaj poziv puno više od rada u običnom „mahalskom“ salonu. Naravno, svjestan da sa devet mjeseci akademije ne mogu krenuti s poslom i odgovoriti svakom zadatku u struci, odlučio sam završiti još jednu prestižnu akademiju. Pošto je bila pauza od tri mjeseca između polaska u sljedeću akademiju, odlučio sam raditi u jednom salonu.

Saloni sad

Već u tom salonu sam primijenio znanje sa akademije i jasno sam vidio svoje dobre rezultate. Možda i po prvi put, tada osjećam u kolikoj mjeri ljudi vape za dobrom uslugom. Za tri mjeseca rada u salonu tokom ljetnih gužvi, puno toga vidite i naučite.

Poslije završene druge po redu akademije (“Zoran”, Podgorica) u kojoj sam prije svega naučio dosta o samom smislu i važnosti kolektiva, naučio sam također i  ispravne postulate i načine vođenja samog posla, i naravno ono što je za mene i najvažnije, potenciran je maksimalno fokus na muške frizure kao jedan vid specijaliziranja u jednom smjeru struke. Upravo tada sam odabrao šišanje kao svoj smjer i odlučio svu energiju usmjeriti na to.

Za svaki dan u tom periodu mogao bih napisati po jedan tekst, ali bit će prilike. Kada je sve nabrojano ostalo iza mene, došlo je vrijeme da nemate koga više vuči za rukav kad nešto pokvarite ili kad nešto ne znate uraditi. Tada je za mene počela revolucija. Bez lažne skromnosti, mogu se pohvaliti da sam jedan od prvih frizera, čak i u regiji, koji je postavio uslov da se bez pranja kose ne može šišati, bilo da je muška ili ženska kosa u pitanju. Jedan sam od prvih koji je zabranio pušenje i napravio odvojene čekaonice od radnog prostora u salonu. Zatim, među prvima smo uveli obavezno zakazivanje termina i online evidenciju. Prvi smo počeli, još prije deset godina reklamiranje na društvenim mrežama. Prvi barbershop kao današnji masovni trend na ovim prostorima je bio naš i prva edukaciju koja je urađena za muška šišanja na ovim prostorima, a da je otvorenog tipa smo uradili mi. I još je niz važnih stvari i noviteta u radu po kojima smo postali prepoznatljivi, od alata pa do edukacija i takmičenja širom svijeta. I svakako, najvažnija stvar od svega je što smo nesebično dijelili svoje znanje sa ostalim kolegama. Stimulirali smo i na razne načine inspirirali mlade, a i starije kolege da isto urade. Jer, nekada znate sve šta trebate uraditi da bi vam bilo bolje, ali vam treba neko da vam da vjetar u leđa i da vam kaže možete to i trebate to. Mi smo, slobodno mogu reći, bili taj vjetar u leđa i kolegama i frizerskoj struci općenito. Rezultati su bili vidljivi svakodnevno. Od Sarajeva, Goražda, Tuzle, Zenice, Mostara i ostalih manjih gradova u BiH ali i širom regije, Podgorica, Zagreb, Ljubljana i Beograd vidjele su se promjene.

Kolege su svakodnevno ulagale u sebe i svoje poslove. Dobivali smo upite i dijelili savjete. Ali danas, nakon toliko borbe iako ona i dalje svakodnevno traje, jer uvijek može biti bolje, mi se možemo pohvaliti da čak i najmanje brijačnice pa i veliki saloni se trude da pruže što bolju uslugu i da budu što veći profesionalci. Kada svaka struka na našim prostorima bude težila ka profesionalnosti i ulagala u znanje, bit će puno bolja situacija oko nas, općenito.

Ne možemo mi utjecati na politiku niti mijenjati situaciju u zdravstvu, privredi, itd., i ne trebamo. To neka rade političari i oni kojima je to posao. Ali možemo podizati frizerski posao i struku na viši nivo i biti svjetski konkurentni kad je taj poziv u pitanju. Kada bi svaki pojedinac bio odličan i struka bi bila odlična. I za kraj, ulaganjem u sebe činimo najbolju investiciju, jer jedino sebe imamo do kraja.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

NOVE OBJAVE